петак, 28. јануар 2011.

Vanzemaljci



Dok se zanimam svakodnevnim aktivnostima, koje predstavljaju skolski primer rutine, za malo da propustim ovako veliki dogadjaj. Prate se mediji sto je moguce vise - od citanja jutarnjih, ali i vecernjih besplatnih novina ili redovnog gledanja vise AAB kanala, ali nigde nijedne jedine informacije o najezdi bica iz svemira. Sama sam, sasvim slucajno to otkrila pre nekoliko dana i od tada ih stalno pratim.

Cinjenica da je vreme bilo tipicno lokalno, prilicno mi je pomoglo da lociram dva glavna komunikaciona tanjira. Bili su jako dobro sakriveni u parku, u koji naravno niko ne svraca dok ne prodje svo to sivilo, vlaga i blato. Lukavo su rasporedjeni na razlicite lokacije, da se bolje pomesaju sa postojecima spomenicima.



Ali posle tanjira - ogledala, kojima se uploaduje postojece stanje u parku na neku udaljenu baznu stanicu, tu je sasvim uocljivi - Non Object. Njegova uloga je svima jasna...


Posto ima vise razlicitih vrsta vanzemaljaca , oni raznobojni su neko lepsi za posmatranje, pa samim tim i srcu drazi od jednobojnih.



Dok ti sareni samo poziraju, vredni vanzemaljci-radnici istrazuju teren i pokazuju posebno interesovanje za horde zaposlenih koji preko dana opsedaju odredjene delove grada, ponasaju se kao vojnici koji odlaze, dolaze, jedu i pate kao jedan. Zbog toga vanzemaljci-radnici nocu spavaju bas tu, gde ima najvise uzoraka za posmatranje u posebno napravljenim kapsulma.


Nadam se da ce ovako detaljan izvestaj verovatno posluziti i drugim ljubitelja zanra da lakse prepoznaju dogadjaje oko sebe i uoce bujanje tih neverovatnih bica svuda oko nas. Ponekad i u nama...

четвртак, 27. јануар 2011.

Vise lica bajke

Da, mogu da se složim da je napolju bajka. Samo što postoje različite bajke, one lepe samo za decu i one koje su za malo starije, koje mogu biti i lepe i ružne. Stariji to mogu sami da ocene. Što se mene tiče, ja sam trenutno u sred ove druge grupe bajki - sve je na svom mestu, samo ništa nije bas onako kako se predstavlja. A sova nema nigde :-)

Cesto ima tragova koji me vraćaju tamo odakle sam pošla, na potpuno bajkovit način. Pa mogu da se ubedim, da je bar jedan od tih slojeva bajki realan. Da to što je 'Srpski film' izdvojen i jasno označen kao gledanja vredan film, tamo negde u nekoj bajkovitoj prodavnici filmova u bajkovitoj vlažnoj zemlji, verovatno ne znači isto, tamo, odakle je taj film potekao. To sto su neki drugi bolje shvatili film o onekim drugim od tih drugih samih, je krajnje apsudrno i kao posmatranje ovog prizora dole. Pohvala u bajci, ipak ne znači i pohvalu u realnom svetu. Koliko se samo pitanja postavi sa ovako jednim sasvim obicnim detaljem, toliko se tu onda jasno shvati sva dubina iluzije u kojoj sam sada ili u kojoj verujem da mogu da živim svakoga dana izvan ove bajke...


Bajke mogu da se desavaju iza sedam brda, iza sedam gora, u predivnim livadama punim sitnog poljskog cveca, ili na nesto svedenijem terenu betona i inoksa. Možda se tako lakše predstvi put kroz vreme, unapred:


Dobro, ima i jako sarenih bajki, ili put kroz vreme unazad:

Različite boje, karakteri i želje mogu da utiču na kraj bajke, ali to bi onda bio početak neke nove, druge, zanimljivije ili opasnije bajke. Iz jedne u drugu , iz druge u treću i tako unedogled.

уторак, 25. јануар 2011.

napolju je bajka














Kad sam se jutros probudila, gledala sam se par minuta sa ovim prizorom. On je meni izmamio osmeh, a ja njemu jednu fotografiju. Mislim da će doći i sutra.

недеља, 23. јануар 2011.