понедељак, 30. мај 2011.

Priroda u okolini

Ovog puta sam silom otišla u prirodu. Morala sam da se uživim u ulogu vozača i prevezem do najpopularnije vikendaške destinacije - Grocke Forever!


Čak se i Stajlo opirao tom putu, pa se pravio da mu je sasvim dovoljno vožnje do Bulevara, gde se buntovno zaključao, a ključeve je, uprkos sili iz Dubokog Svemira, usisao u svoj prtljažnik... Ok, razmažena deca mogu samo da uspore, ali ne i da onemoguće planove, pa se oko sat i po kasnije, Stajlo ipak našao na Smederevskom putu, gde je iznova mogao da uživa u živopisnom krajoliku, češući se o mnogobrojne malo-preduzetničke reklamne stubiće, preskačući manje ili veće rupe i zaobilazeći autobuse koji počinju za 300 (u kojima se sigurno ne pominje Sparta). Kada se broj gradskih autobuskih linija smanjio na 2, pojavila se vikendaška meka iz 70tih, sa sve nabujalim Dunavom i lokalnom adom. Oluja koja je prothodne noći tuda protutnjala, ostavila je puno blatnjiavih, kremastih potočića uz put, ali i neverovatno jaku zelenu boju svuda unaokolo.

A kada se stiglo na destinaciju, trebalo je porazmisliti o nebrojenim mogućim aktivnostima... O najvećem dogadjaju, rodjenju 3 nove mace u dvorištu, neki sledeći put, jer još nisu za javnost, još su malene i slepe. Obilje kiše i intenzivni suncani intervali uticali su na različita divljanja flore po dvorištu, pa sam se bacila na njihovo detaljno istrašivanje, sa sve penjanjem po drveću i sakupljanjem plodova.

Tu ima nekoliko tipova gustih zelenih šuma, razlikuju se po tipu stabala od kojih su sačinjene - specifične vikendaške vrste, koja samo jako liči na bambus, ali im je lišće i njegova primena sasvim drugačija.

tip I:

tip II:

Kao i kod amazonskih prašuma, opasnost od seče šuma je i u Grockoj veoma prisutna. Dodatnu opasnost predstavljaju i džinovske zveri koje se tu često pronalaze:

Proleće i sveopšte bujanje:


Cvet kivija je još jedan od dokaza gročanskog biodiverziteta:


U drugom delu dvorišta, priroda se manifestovala nešto drugačije. U neposrednoj blizini velikog grma ruže, razmenjivali su se značajni pogledi. Mala crno bela cica desno je hrabro ušla na teritoriju tigrastog gospodina levo...



Idealna prirodna postavka, zar ne?

недеља, 22. мај 2011.

Struganje po nebu i zemlji





Najbolji su oni dani, slobodni, ničim uprljani, koji počnu kao besprekorno prazan list papira (bez linija i kvadratića) i onda se sami ispisuju i crtaju kao crteži nadrealističkog automatizma. Otvori se tako prostor beskonačnih mogućnosti koje se nižu jedna za drugom, a mi se, od orahove ljuske koja se vrti u skučenoj bari, pretvorimo u jedrenjak na otvorenom moru. Crtež koji na kraju "ispadne" iz ovog slobodnog nizanja, dobija počasno mesto u našim ličnim galerijama. I kao što slikar slika sliku a onda slika počne da slika slikara, ovakvi dani nas suptilno promene kao jedva vidljiv sloj u Photo Shopu.
Mogle smo, kao sav dobro organizovan svet, da detaljno proučimo vremensku prognozu, skinemo bezbedan broj epizoda serija koje volimo i divimo se grmljavini sa ušuškane pozicije. Užasnem se od pomisli da je moglo i tako. Jer ovo što je bilo umesto toga je upravo ono što nam je bilo neophodno.

Ostružnica - extreme ride - od nevinosti do samospoznaje i nazad

Naše planiranje pomalo podseća na ono u filmovima kada jedan lik kaže drugom : "Vidimo se posle podne." I uvek se nađu na određenom mestu u tačno vreme, a kako su to uspeli je kao nebitno za nas gledaoce.
Tako smo i mi juče. Na Adi. Iako nismo planirale da se tamo nađemo, znajući da će svakom drugom stanovniku grada pasti ista ideja na pamet, tako je ispalo. Tri bicikla i roleri u omiljenoj letnjoj BG vikend košnici.
Par poznatih ljudi, mnogo onih za koje nismo ni slutili da postoje, limunade, kafe, sunce, krema za sunce za koju se lepe mace, naočare za sunce, majice na bretele...sve je počelo da se meša u šarenu kašu iiiii BAM! Kaže Arijel da je čula da postoji fin put do ostružničkog mosta tu blizu, pa da bi mogle malo da istražujemo.


Nevinost



Put je kao sa prvog časa nacrtne geometrije sa perspektivom. Prav i ravan. Sa jedne strane cveće a sa druge razni mikrosvetovi: svadbe, vodovod, skretanje za n(i)egde, deponija, seosko imanje. Kao još nenačeti horor film. Most je blizu. Stigle smo za oko 20 minuta uz zastajanja da nas stigne duša. Biciklista je bilo vrlo malo i to uglavnom onih koji bicikl koriste umesto autobusa 92 koji tuda prolazi.



Ispod mosta je nešto što liči na desni bubreg grada u kome se prerađuje sve metalno što njegovim građanima više ne treba. Par radnika premešta gomile zarđalog gvožđa sa jednog mesta na drugo.

3 u 1 (produkti prirode, ljudskog konstruktivnog rada i zuba vremena) sve na putu do Ostružnice



Ispod mosta je prava neformalna izložba metalurgije. Radnici nas posmatraju i odmah shvataju da smo pomalo slični. Sviđa nam se isto đubre. Oni ga premeštaju a mi ga fotografišemo. Nude nam da upale veliku vatru pa da se slikamo kao u hevi metal spotovima. Ded metal, treš metal, svit metal...svaki metal je fotogeničan metal ispod Ostružničkog mosta.

I njima je neko pažljivo zapakovao subotnji ručak da budu jaki kao gvožđe
Prizivanje tetanusa (prim. Arijel na obuću Fabrike)

Prevoz do samospoznaje i nazad (i tako u krug)

Samospoznaja

Kako se sve odvijalo kao u procesu nastanka nadrealističkog crteža sa početka teksta, tako smo spontano odlučile da krenemo. Sa obrenovačkog puta vidi se Beograd kao da je jasnom linijom odsečen od našeg ostružničkog referentnog sistema. Prve gigantske kapi kiše "pukle" su po našim golim leđima i glavama kao one bombe od papira iz osnovne škole. Izlomljene svetleće linije su zaparale metalno nebo (a sekundu pre je delovalo kao šećerna vuna). Sve priče o udarima groma i loptastim munjama su nam strujale kroz glave koje su bile najviša tačka u ravnici. Čežnjivo smo gledale retke faradejeve kaveze koji su zujali po putu pored nas. Čak smo se setile i da je za današnji dan "zakazan" smak sveta. A onda je počelo. Po nama se prosuo led. Ulazio nam je u oči i uši. Mešao se sa francuskom, lepljivom kremom za sunčanje a glavni sliv te kombinacije vodio je ka oba oka i pekao kao đavo. Čula sam Suncokret kako viče da pazimo na auto kao u "život piše drame". Nakon beskonačnih 5 minuta agonije, uspele smo da stignemo do restorana Mika Alas. Saundtrek za taj momenat je Drag od Placebo. Svi su bili pametni i suvi a mi lepe i mokre. Oni što su ostali kod kuće jer su pratili vremensku prognozu, i oni što su bili na Adi pa su ušli u jedan od milion kafića, i ovi ovde što su se dovezli kolima na subotnji porodični ručak, čak i jedna žena što je došla sa psom da ga vodi na plivanje, pa i dvoje zaljubljenih biciklista koji razumeju nebo i ne gledaju cveće i tešku metalurgiju ispod mosta - svi su bili pametni i suvi. Pogledala sam Suncokret, Arijel i MajuMaju i sad im tek kažem da sam pomislila kako su lepe ispod cirade kod Mike Alasa.
Ubrzo smo dobile jakne od osoblja restorana, vruću i fenomenalnu riblju čorbu i tople tanjire da ih stavimo u krilo da se zagrejemo.




Šta smo spoznali:

Ledeni grad koji ti bode kožu dok juriš na biciklu do prvog skloništa, tvojom se odlukom pretvara u fenomenalni spa tretman.
Ponekad je bolje da pogrešiš i da se neverovatno zabaviš nego da ti prođe dan u toplom i na suvom a ništa novo ne naučiš.
Dosadno je samo dosadnim ljudima.
Trilike mnoge neprilike pretvore u prilike (to smo već znali ali smo utvrdili na izuzetno teškom zadatku)

Šta smo prevalili (u brojkama)


Šta smo nacrtali


среда, 18. мај 2011.

Trillic Afternoons


     Sve vremenske prognoze su bile složne oko najave da će u nedelju da padne kiša.
     Znamo da se po kiši ne voze bicikli jer nemamo naočare za sunce sa brisačima.
     Po kiši se ostaje kod kuće uz film, naročito nedeljom.
     Po kiši se trči, dok te neko ne stigne, pa se onda mirite, pa se ljubite, ono pljušti, vi mokri od kiše, od suza (videla sam to na filmu jedne nedelje)…
     Posle kiše možete da odete da skupljate puževe, tako pomireni.
     Svašta može.

     Mi smo se odlučile za trillično popodne na Brodiću, pa neka zapljušti, šta nas briga.
     Fabrika i ja smo se do Brodića odvezle biciklima, KluZivom i LiZardom.
     Kako je biciklistička staza na delu od 25. maja do Sajma zahvaćena epidemijom bolesti od koje boluje i Koridor 10, Arijel je morala sa stilom i Stajlom da zaobiđe već neko vreme otvorene rane na tom delu puta.

     Imale smo kvorum i mogle smo da počnemo da pričamo o svemu onome o čemu Gugl pojma nema.
     Trillično popodne je vreme kad sve što zamislimo izgleda kao plan koji će se sigurno ostvariti. Pretresemo sve. ;-) Malo se izdignemo iznad ponekog neuspeha držeći jedna drugoj "lopovske" i kažemo da nije to tako strašno. Sve što se izdešavalo tokom nedelje, dobije svoje sigurno mesto.

     A sve to uz... Pogledajte kako lep prizor!



     Očekivani pljusak su prvo najavile mace koje su se razjurile iznad reke.
     Kao drugo upozorenje, vetar je oborio suncobran.




     Ispraznile smo čase sa točenim mutnim Paulanerom natenane, u pokrivenom delu kafića.
     Bicikle ubacile u automobil.
     Automobil izvele na kišu.
 
Od pakovanja...


...do raspakivanja     

     Teorija koju smo analizirale za stolom, dokazana je u praksi.
     Snalaze se Trillike kad se promene (vremenske) prilike. J

понедељак, 9. мај 2011.

Only Illustrated

Da li moze da se objavi blog post bez ilustracije? Da li se tu gubi ili dobija na kvalitetu? Ako se gubi, to znači da je ilustracija samo štaka, a da pisana reč nema dovoljnu snagu. Mada, ako se sa ilustracijama dobija na kvalitetu, opet izgleda da nešto nedostaje u sadržaju... Ili su možda ilustracije stvarno toliko očaravajuce, ili smo mi čitaoci postali nezainteresovani za jednobojni koncept slova i pozadine, ili se sa ilustracijama samo nesvesno iznova vraćamo u prošlost, preko stripova do slikovnica?

Sam koncept bloga nas tera na vizuelizaciju. Odvajanjem sadržaja od prikaza, tj. jasnom formom svakog prikaza. Tu uvek možemo da zavaramo Naivnog Korisnika menjanjem pozadine, ili dodavanjem šarenih link dugmića, statistika, slika čitalaca i prijatelja.


Trillika veoma voli da se ilustruje. Ima tu više razloga - možda zato što autorke veoma vole fotografiju ili zato što znaju da fotografije umeju tako divno da izmene stvarnost.



I gde je sada tu kiša i sivilo posustalog Grada? Plavo nebo, malo sunca i laki beli oblačići... Uspešna foto manipulacija na delu!