петак, 25. мај 2012.

Zapisi iz parka

Šta sve može da se radi u parku? A zašto mi je to bitno? Zašto želim da imam moj mali park? Pravim spisak sa aktivnostima, pokušajima objašnjenja.




Sama šetnja ili prolaz kroz park, može uvek da se desi, bez obzira na lepo ili ružno vreme, ali pored te univerzalnosti nema drugih vrednosti. Mnogo se brzo završi, nekako sve u žurbi, pa je sam park potpuno van fokusa. To se nekuda ide, a park je samo na putu, pa je bolje da sto pre prestane da postoji. Tada je sve osim parka bitnije, a on samo smeta. Ali intenzitet te smetnje jasno ukazuje na našu interakciju i važnost.
Mogu da sednem i napravim dodatne Zapise iz parka u parku. To sam baš volela da radim. Onda, posle nekog vremena mogu da dodjem na isto mesto, jer se parkovi obično ne pomeraju, i nastavim sa pravljenjem ili dopunjavanjem tih zapisa. I onda se setim svega što je bilo prošli put, pa tako, ustvari samo zamrznem neki trenutak, pogrešno misleći da radim nešto sasvim drugo.

Smetnja i transformacija kao aktivnosti, ali može i jednostavnije - mogu da gledam u tačku, da probam da se skoncentrišem, to uglavnom po suncu. Mogu da se pravim da nisam tamo gde bi trebalo da budem, ili potrošim neko vreme kada mi zatreba. Sve to naravno, može da se radi i na drugom mestu, ali je meni nekako najprirodnije da to bude baš park, kao ostrvo nečega drugačijeg, usred mora ulica i svakodnevnice.

To je u slučaju gradskog parka, ali ne treba zaboraviti ni parkove na velikim posedima, oko ponekog zamka, sada možda pretvorenog u muzej ili nekog prirodnog rezervata. Oni mi nisu dostupi u svakom trenutku, ali imaju iste osobine. I oni su svi ograđeni, isto su ostrva u sred nečeg drugačijeg. Ne slucajno je, na dalekom istoku, horaijima ostrvo u parku, tj. ostvro u ostrvu, mesto vecne srece dostupne samo besmrtnima. "Horaijima treba da se posmatra i kontemplira samo iz daljine". Slično su, cik cak mostovi po slicnim lokacijama, osim zbunjivanja zlih duhova, koji naravno idu ili plutaju samo pravolinijski; služili da podstaknu posetioce da uspore i bolje razmotre okolinu oko sebe. Da se uspori, da se razmisli, ili nekada ponešto, stavi na spisak u zapisu.


Parkovi imaju jasnu granicu. Tako da je opšte poznat trenutak ulaska i izlaska iz njega. Značaj toga, osim vežbanja ulazno-izlaznih aktivnosti, je u smanjenju slučajnosti. Postoji namera i postoji ulazak u ograničen prostor. Nešto slično lavirintu, zar ne? Mada baš potpuno drugačije, jer bi park mogao da bude izlaz iz lavirinta, a sve ono oko njega pokušaj da se izlaz pronađe. Niz pokušaja i grešaka. Try again. Fail again. Fail better.