петак, 29. април 2011.

U potrazi sa koncentacijom....

Dakle, situacija je sledeća - treba da sednem i naučim par novih veština. Suština problema mi je poznata, ali metode kojima cu se koristi su mi nove. Na njima moram da radim. To ce mi pomoći da uradim par poslova koje sam vec ugovorila, ugovore sam potpisala, dobila deo dokumatacije i jako ozbiljno pristupila celoj situaciji.

Ali zaboga, ozbiljni smo mi ljudi! Ni to nije nerešiv problem - imam dovoljno informacija online, samo treba vreme da se one usvoje i vreme da se provede u tom procesu usvajanja i vežbanja. Sve stavke tog procesa su mi poznate, možemo da ih uporedimo sa spremanjem bilo kod ispita, što na fakultetu, što nesto kasnije, za dobijanje neke licence ili sertifikata. I pored svega toga, uvek potpuno ista situacija - odjednom se pojavi toliko prečih stvari...

Zato sada možemo da raspravljamo o tome koliko je izbor zaista neophodnih novih aktivosti koje su se iznenada pojavile cool:-)

Kao prva aktivnost javila mi se neodoljiva želja za razvojem kulinarskih sposobnosti. Drugari koji me poznaju u startu mogu da počnu da se brinu, ali palačinke sa 3 vrste brašna, NE predstavljaju veliki izazov. Belo, ječmeno i raženo u istoj ćasi čine nesavladiv pokušaj, možda samo na papru ili priči uz neku kaficu, ali to je vec daleka prošlost...



Dakle, stomaci su ispunjeni, hrana je zdrava. Uz to može samo neka voćkica i savršen organizam je potpuno zadovoljen!

No, vremenski utrošak na kulinarenje je potrošen, pa je vreme za suočavanje sa novom količinom informacija o novim metodama prezentovanja sadržaja i globalnoj formulaciji zahteva klijenta... E, onda možemo na primer, da se zabavimo sa klasicima književnosti.

Neke stvari su van vremena, mogle su da budu napisane juče, ili pre 100 ili 200 godina... Da li je jača zelja da se zaboravi ili da se sve upamti? Da li da se uživa u fokusiranju na gubitak i iz toga crpi lebdeće uživanje? Da li da se otvori nepoznatom biću koje zna po nesto da ispriča, ali ne želi da se na njega utiče? Da li neuhvatljiva Lenor ili davno zaboravljeno znanje mogu da budu dovoljni da se osećanja i posle jednog veka poklope? Da li je atmosfera usaglašena?



Mada nije decembar, odgovori su uglavnom potvrdni. Gavrana nema u blizini, kao ni biste na kojoj bi se on sklupčao, ali sve ostalo je tu, i stoji. Dok nešto sasvim drugačije ne otpočne.

Nakon klasnične knjizevnosti, tu je uvek blogeraj, zar ne?

3 коментара:

  1. A tek što je program na TV-u zanimljiv tih dana kad mi treba da učimo! Te nepravde se sećam još sa fakulteta.
    Meni je zanimljivo kako si pod pritiskom počela da oslobađaš svoju kreativnost i to gde prvo? U kujni! Ima tu nešto... :-)

    ОдговориИзбриши
  2. xe-xe, posto je ovo samo lista novih cool aktivnosti, tu fali: gledanje tv-a sa naglaskom na domace tv stanice (intezivirano jos od prvog formiranja timelina za projekat), instaliranje interneta kod mame i tate, pisanje svih onih emailova koji su mesecima gurani pod tepih, kao i par procitanih knjiga :-)

    Put me je naveo u kujnu, ona je u sred dnevne sobe, taman na ruti za radni sto ;-)

    ОдговориИзбриши
  3. Ala se ovde izgradilo! I veštine i tekstovi. Danamživiživi BLOG.

    ОдговориИзбриши