понедељак, 24. децембар 2012.

Železnica duša


(ili 80 dana durskih i molskih akorda)


Sve što ima neke veze sa dušom meri se nekim četrdesetodnevnim formatima. To važi pogotovo za njen dolazak i odlazak. Kada se ovi dolasci i odlasci dese suviše blizu, oni koji dočekuju i ispraćaju stoje, blokiraju se i ne znaju kuda da gledaju. Sve se izmeša i sva osećanja utrnu. Ne možeš ni da se raduješ zbog dolaska a ni da tuguješ zbog odlaska. Samo primaš čestitke i saučešća i to u istoj rečenici.

Kada sam rodila Trilličicu, rekli su mi u porodilištu da će moj oporavak i njeno prilagodjavanje trajati četrdesetak dana. Da su religiozni oni bi rekli tačno četrdeset. Ovako se nauka i religija podudaraju uz dozvoljenih par dana gore/dole.
Tih četrdeset(ak) dana u durskom visokom ključu su euforični, strašni, smešni, neobjašnjivo (hormonski) tužni, napeti, sladunjavi...

Ovih drugih čedrdeset (tačno) dana ispraćanja mog drugog roditelja imali su stabilno uzlaznu molsku putanju. Svakim danom svest o odlasku je postajala sve jača i pojavljivala se u sve većim tačkama u kojima se svakodnevica izvrnula kao u ogledalu.

Život u koncentrovanom obliku deluje statično - kao kada se neko klatno, koje smo posmatrali godinama, zaustavi u nekom sasvim novom položaju koji je delovao nemoguće.

To zna da traje i više od osamdesetak dana za duše koje dočekuju i prate.

neki tekstovi na temu 40 dana:
40 dana posle porodjaja
Tekst sa BBC-a o 40-odnevnom postu
40 dana u Bibliji
Moguća istorija običaja u vezi 40 dana

5 коментара:

  1. koncentrovani zivot, makar i na 40 dana ili n x 40 dana, pretvori sve postojece vazno u potpuno ne vazno. samo se slike rasplinu unaokolo, a ti u centru sve to posmatras i mislis da je sve staticno. da je stalo, a ono, bas suprotno, ubrzalo se do iznemoglosti, sve se rusi i gradi istovremeno.

    zato i mora da postoji brojcani okvir. mora da se broji, jer to smiruje, to povezuje mozdane aktivnosti, cesto se koristi kao terapija. pa posle brojanja, kada se trgnemo jasnije vidimo gde smo i sta se sve izmenilo, sa cime sada sve baratamo.

    brojanje, kao prelazak iz jednog stanja, emotivnog/fizickog u neko drugo, novo :-)

    ОдговориИзбриши
  2. Brojanice, kalendari, odbrojavanja, repeticije...zaista smiruje kada znaš do koliko treba da brojiš. Kao kad ti na fizičkom kažu da treba da trčiš 5 krugova. Lakše je nego kad ti kažu da trčiš bez brojčanog okvira.
    Kad brojimo, mislimo da imamo kontrolu nad vremenom. Na neki način je i imamo jer ga brojanjem dodatno oblikujemo.
    Ostaje pitanje, zašto, kada se radi o duši, uvek je to 40 dana. Da li se do toga došlo iz iskustva u tugovanju i adaptiranju čovečanstva? Ili je to nekako "javljeno" sa viših instanca?

    I za ovu tačku ubrzanja koja čini da sve deluje statično si baš lepo rekla. U jednom momentu, sve će se vratiti u brzinu na koju smo navikli, a mi ćemo gledati šta se sve novo izgradilo ;-)

    ОдговориИзбриши
  3. hm... veoma egzaktno pitanje, a nekako, vec u najavi pokusaja da se na njega odgovori ima toliko spiritualnog i nedorecenog.

    Sjajno pitanje Fabriko, kao i sve price koje ono pokrece :-)

    Mogu samo da ponudim jos podpitanja: Da li se broj vremenom menjao? Da li su duse ranije brze/sporije putovale? Da li su neke duse sporije od drugih? Magicna aproksimacija koja je stigla iz nekog drugog sveta :-)

    ОдговориИзбриши
  4. Kao da smo otvorile dzak sa pitanjima!
    Kakav je uticaj prepreka na putu duše? Da li ima skretnica, kružnih tokova, semafora, stanica...?
    Religija ima neke ideje o tome kako izgleda put duše koja odlazi ali ništa o duši koja dolazi.

    ОдговориИзбриши
  5. ja ne shvatam da imam dusu dok sam ziv.
    Ali jako dobro uobrazavam i umisljam sve algoritme i varijabilne dinamike potencijalnog odlaska duse i dolasa duse.
    Great unknown koji mi omogucava da lakse zivim sa ovom zapustenom dusom.
    zivela Quadresima, nepodnosljiva lakoca bitisanja

    ОдговориИзбриши